Vijčana dizalica ima sposobnost da pretvori rotaciono kretanje u ogromnu linearnu silu, unutar kompaktnog omotača, jedno je od čuda mehanike. Međutim, pravilno integrisati vijčanu dizalicu u određeni komad mašine nije mali podvig. Osim stvarnog odabira odgovarajuće veličine i konfiguracije, montaža vijčane dizalice vodi posebnu pažnju.
Vijčane dizalice mogu podnijeti vrlo malo bočno opterećenje. Stoga sve bočne sile, bilo zbog težine ili neusklađenosti, moraju biti minimizirane ili eliminirane. To se obično postiže vođenjem tereta pomoću šina, valjaka ili linearnih ležajeva neke vrste. Održava kretanje opterećenja u željenom smjeru bez nepotrebnog naprezanja matice ili unutrašnjih navoja u slučaju vretena za pomicanje, od nečeg drugog osim aksijalnog opterećenja koje treba da se pomakne.
Stoga, poravnavanje vodilica sa dizalicom (ili obrnuto) postaje jedna od kritičnih vježbi u montaži vijčanih dizalica ili bilo kojeg drugog linearnog aktuatora. Inače je kao da pokušavate da uvrnete vijak koji nije centriran na navoj matice. Ne želi da uđe bez ekstremne sile i obično rezultira oštećenjem konca.
Potencijalni problem s ovim je što je prtljažnik obično pričvršćen za posebnu potpornu strukturu. Ove strukture imaju tolerancije, i ako su to zavari, a ne okvir za obradu, onda mogu biti opsežne. Čak i u tom slučaju, njihov je problem precizno ugraditi obradni okvir.
Ovdje je ključno razumjeti izazov kreiranja dizajna koji omogućava da se utičnica i smjernice opterećenja dizajniraju za paralelizam i ugao. Nakon toga, mogućnost izvođenja dizajna u radnji predstavlja stvarni problem s kojim se suočavaju mnogi tehničari za montažu.
Da bismo dobili najbolji ukupni dizajn sistema, moramo uzeti u obzir paralelizam, ugaonost, tip sistema vodilica, montažne površine, rastojanje između nosača, rastojanje podizanja i sve tolerancije. Sve će mnogo lakše doći na svoje mjesto nakon što o svemu dovoljno razmislimo.
